Selo pripada Općini Konjic, a do njega se može doći iz dva pravca - iz Konjica i Sarajeva. Od Konjica je udaljen oko 30 kilometara, dok je od Sarajeva Lukomir udaljen 45 kilometara. Vožnja od centra Sarajeva do Lukomira, putem koji vodi preko Babinog dola na Bjelašnici, traje oko sat i pol vremena. Veći dio puta je asfaltiran, a zadnjih 11 kilometara je vijugava makadamska cesta koja prvo vodi kroz ogoljene kraške krajolike, a potom kroz pejzaže sa cvijetnim livadama. Pješice je do sela moguće doći i preko dvije planinarske staze, koje kreću iz sela Umoljani na Bjelašnici. Živi etno muzej Lukomir je poput živog etno muzeja, u kojem se praktikuju običaji nomadskih plemena i živi tradicionalnim načinom života Dinarskih gorštaka. Bitan je dio historijskog, kulturnog, arhitektonskog i ambijentalnog naslijeđa BiH, a stećci raštrkani oko sela govore da je ono bilo naseljeno još u 14. i 15. vijeku. Stanovništvo Lukomira vodi porijeklo sa Podveležja, suhog platoa u Hercegovini. Polunomadska plemena ovčara ljeti su se zbog nedostatka vode sa velikim stadima selila na bogate pašnjake Bjelašnice. Većina ih se trajno nastanila u kanjonu Rakitnice, a kasnije i na mjestu današnjeg